Borna trenira u klubu sjedeće odbojke ŠIOK osječke Hvidre i bavi se plivanjem u plivačkom klubu osoba s invaliditetom „Delfin“ u Osijeku.

Borna već treću godinu pohađa naprednu školu plivanja i dokazuje svojim zalaganjem da bolest i hendikep nisu  prepreka za uspjeh.

Kada si se i zašto počeo baviti odbojkom?

Dok sam čekao tehničara u Bolnici za ortopedska pomagala u Zagrebu, prišao mi je gospodin Boris Srdelić, koji me je pobliže upoznao sa sjedećom odbojkom i uputio u klub koji se nalazi najbliže mojem mjestu prebivališta, a to je ŠIOK „HVIDR-a“ Osijek, gdje su me igrači prihvatili unatoč mojim godinama jer sam ja upola mlađi od njih i tako sam počeo trenirati s njima i svidjela mi se igra i ekipa.

Aktivan si i u plivanju, koja ti je veća ljubav: plivanje ili odbojka?

Ova dva sporta ne mogu usporediti jer plivanje je individualni sport gdje se oslanjam samo na sebe, a odbojka je ekipni sport gdje se oslanjamo jedni na druge u igri i zato ne mogu odrediti koji više volim.

Bio si sudionik velikog sportskog natjecanja, kako si se osjećao, što te najviše dojmilo?

Da, bio sam prošle godine na Europskom u Njemačkoj i ove godine na Svjetskom prvenstvu u sjedećoj odbojci u Iranu, veliko je to uzbuđenje, lijepo je biti predstavnik svoje zemlje među tolikim nacijama.

Uspijevaš li uskladiti treninge sa školskim obvezama?

Da, uz podršku učitelja.

Koji  su tvoji daljnji planovi?

Upisati srednju školu u Zadru i ako mi zdravstvena situacija dozvoli otići u London na Paraolimpijadu u plivanju i dalje trenirati odbojku.

Čestitamo ti na uspjesima i želimo ti  puno sreće, zdravlja i osobnog zadovoljstva!

 Izvor: Karin Bockovac