Osnovna škola Ante Starčevića Viljevo

Malom priredbom smo se pozdravili i upoznali, a zatim pjevali, recitirali i poklone predali.

Nakon priredbe u dvorište smo se spustili i asfalt dječjim radovima ukrasili.

Tada smo gladni postali i lepinjicama finim, slasnim druženje nastavili te se malo  okrijepili!

Kucnuo je čas kada takmičarskom duhu trebalo  bi dati gas.

U veliku vrstu smo stali mi i naši Rakitovčani domaćini mali.

Brzo smo se razvrstali i različite igre zaigrali.

Bilo je tu navijača i igrača.

U vrećama smo skakali, vodu u čaše natakali, klokane glumili, pjetlići se naguravali  kako bi do cilja stigli i prvi bili. Niti konopu dali mira nismo tako snage odmjerili smo.

Kucnuo je čas kada je i graničarima trebalo dati gas, a nogomet crveni i bijeli zaigrali kako bi snage odmjerili i miholjačkog  nogometaša Vidu malo oponašali.

Kolonu  smo formirali i stazom do crkve sv. Jakova prošetali.

U crkvu smo još na kraju skrenuli kako bismo se pomolili i  ponešto naučili.

Upravo smo iz crkve izašli kada je naš autobus stigao kako bi nas kućama odvezao.

Na rastanku smo zasađeni cvijet  za moslavačku školsku zgradu novu dobili, kako bismo je lijepo ukrasili i još bolje u njoj učili.

Zadovoljni, umorni i ozarena lica pozdrave smo razmijenili i kućama krenuli.

Teška srca od domaćina smo se oprostili i mi njih  u goste pozvali.

Baj,baj svemu lijepom brzo dođe kraj.

                                 Izvor: Suzana Nikolić, učiteljica RN